YPGD - O Vukovaru

O Vukovaru

Informacije koje ćete naći ovdje preuzete su sa službene web stranice Grada Vukovara. Dosta su službene ali mogu poslužiti ako želite istraživati povijest našeg grada.

Vukovar – geografski polozaj i povijesne informacije

Vukovar se smjestio u sjeveroistocnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije

Vukovar se smjestio u sjeveroistocnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije. Nalazi se na razmedi povijesnih pokrajina istocne Slavonije i zapadnog Srijema. Leži na ušcu rijeke Vuke u Dunav. Vukovar ima granicni položaj na Dunavu prema Vojvodini (Federacija Srbije i Crne gore). Grad leži na važnim prometnim pravcima.

Od pamtivijeka je dolinom Dunava na vukovarskom podrucju tekao promet od sjeverozapada prema jugoistoku. U rimskom razdoblju desnom obalom Dunava vodila je granicna, tzv. limeska cesta, na kojoj je važna postaja bio Cornacum, današnji Sotin. Od davnina se takoder plovi Dunavom i Vukovar je na tom putu važna postaja. Uvodenjem parobroda od sredine 19. stoljeca Vukovar je imao redovnu vezu s Budimom i Becom uzvodno i sve do Rumunjske nizvodno. Vukovarska luka važna je uvozno-izvozna postaja. Poslije izgradnje željeznice 1878./79. godine sve je važnija uloga Vukovara u pretovaru robe s rijecnog na željeznicki promet. U novije vrijeme Vukovar je imao razvijenu cestovnu mrežu asfaltiranih prometnica. Izgradnjom zracne luke Klisa, 20-ak km zapadno od Vukovara, ukljuceno je ovo podrucje u zracni promet. Grad je u ratnim zbivanjima na prostoru bivse Jugoslavije 1991. godine skoro potpuno unisten. Danas, vec cetrnaest godina poslije, medjuljudski, medjuetnicki odnosi su poremeceni, a kulturna i drustvena infrastruktura, programi za djecu i mlade jos uvijek ne funkcioniraju u smislu popunjavanja potreba grada i okolice.

Položaj grada Vukovara...

spada u podrucje od posebnog drzavnog interesa
dobrim cestama povezan je s Osijekom i Ilokom, a preko Vinkovaca s auto-cestom Zagreb-Lipovac udaljen cca 32 km
s gradom Vinkovci najvecim zeljeznickim cvorištem u Republici Hrvatskoj povezan je zeljeznickom prugom dugackom 26 km
preko rijeke Dunav povezan je sa zemljama srednje i istocne Europe
blizina aerodroma „Klisa“ omogucuje mu kompletnu transparentnost sa cijelim svijetom
svojim osloncem na rijeku Dunav i svojom kulturnom i spomenickom bastinom (lokaliteti Vucedol), Vukovar kao grad pogoduje razvoju turizma

Osnovne karakteristike grada Vukovara

Negativne:

smanjeno stanovnistvo 2001.god. u odnosu na 1991.god. za 32%
razruseni gospodarski objekti
razrusena i devastirana infrastruktura
nedovrsena privatizacija
potrebna velika ulaganja u pocetak poslovanja
nedovoljno razvijena poduzetnicka infrastruktura
poremecena struktura gospodarstva
10 god. prekinut kontinuitet u edukaciji zaposlenih
preradjivacka industrija posjeduju zastarjelu tehnologiju
migracija stanovnistva
unistena poljoprivredna domacinstva
veliki broj nezaposlenih
izrazena nacionalna podijeljenost

Pozitivna kretanja:

dolazak povratnika
aktivirane dvije Slobodne zone ( podunavska slobodna zona, luka Vukovar)
Vlada Republike Hrvatske donijela jedinstvene olaksice za poticanje razvoja gospodarstva
oslobodjenje placanja poreza na dobit
oslobodjenje placanja poreza na dohodak
povrat 50% uplacenih doprinosa za stanovnistvo pod posebnom drzavnom skrbi ( Vukovar, Tovarnik, Ilok i Lovas)
bescarinski uvoz inicijalne opreme
ponovni razvoj starih kompleksa

Fond za razvoj Vukovara odobrava bespovratnu potporu 20% od odobrenog kredita kreditora.

Povijest grada Vukovara

Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuca godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta. Ovdje su znacajne kulture mladjeg kamenog doba (neolitik) starcevacka, vincanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilackom nacinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno orude, usavršena je proizvodnja keramike. Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etnickih skupina indoevropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Pocinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolackom i vucedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi medu ljudima. Nacin gradnje kuca i kultni predmeti svjedoce o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom. Vucedolska kultura posebno je znacajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vucedol, pet kilometara od Vukovara nizvodno na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradu bakra, karakteristicne kuce (megaron) i prekrasna keramika, koju narocito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.

U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz broncanog, starijeg i mladeg željeznog doba, koja svjedoce o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje. Rimljani su u osvajackim pohodima u posljednjim desetljecima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrdenja, kao granicu ( limes ) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju znacajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapredivanje gospodarstva, isušivane su mocvare i zasadeni prvi vinogradi. Propast rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeca dalje dovela je do velikih promjena. Medurijecje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa mocnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.

Pocetke današnjeg Vukovara treba tražiti vrlo rano, sto potvrduju i arheološki podaci. Izuzetan topografski položaj visoke obale Dunava kod ušca Vuke bio je važna obrambena tocka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franacki vazal, dobija stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeca. U prvoj polovici 10. stoljeca zabilježeno je da su Madari opljackali tvrdavu Vukovo. Na Lijevoj bari u Vukovaru istraženo je veliko groblje s brojnim nalazima koji pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Datiranje ovih nalaza u 10. ili 11. stoljece najbolje potvrduje da je u susjedstvu bilo veliko naselje. To je vrijeme hrvatskih narodnih vladara, kada su, posebno, za kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV., sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do mora. U sacuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje vec pocetkom 13. stoljeca kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. stoljeca sve je više u upotrebi pomadareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju cuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom medurijecju.

Vukovarska tvrdava bila je cvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci. Vec 1231. godine, medu prvima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrdene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike.

U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala izmedu Dunava i Save. Vukovarski kraj je tada gusto naseljen, brojne su utvrde i kmetska sela. U crkvenom pogledu Vukovska županija je pod katolickom nad-biskupijom u Pecuhu. Nekoliko crkvenih redova ima ovdje svoje samostane, a najutjecajniji je franjevacki red. U 14. i 15. stoljecu vukovarskim krajem vladaju brojne velikaške porodice. Pred kraj ovog razdoblja najutjecajniji su Ilocki, kada je Nikola proglašen naslovnim kraljem Bosne i kuje svoj novac. Ilok je u to vrijeme znacajno naselje i tvrdava, od 1525. godine ima svoj gradski statut i grb.

Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Turci su na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Velicanstvenog zauzeli sve utvrde uz Dunav, pa tako i Ilok i Vukovar, te su potom izvojevali veliku pobjedu na Mohackom polju. Vukovar je izgubio strateško znacenje, ali je ostao znacajno trgovacko-obrtnicko mjesto na važnom prometnom pravcu. Imao je nekoliko gradskih cetvrti, bogomolje, kupatila, prenocišta i škole. Pred kraj turske vlasti imao je do 3.000 stanovnika.

U isto vrijeme Ilok je znacajno tursko upravno i vojno središte. Pretežito je naseljen muslimanima. Tada je starosjedilacko katolicko hrvatsko i madžarsko pucanstvo teško stradalo, povuklo se u šume ili je pobijeno. Za turske vladavine ovdje djeluju franjevci okupljajuci katolicki puk. Na opustjelo podrucje kao pomocne turske cete dolaze pravoslavni Vlasi, ali ce se povuci zajedno s turskom vojskom. Vukovar je osloboden 1687. a Ilok 1688. godine.

U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuca. U opustošeni vukovarski kraj vraca se starosjedilacko i novodoseljeno hrvatsko pucanstvo. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni Srbi, koje iz potrebe za radnom snagom prihvaca becki dvor. U 18. 1 19. stoljecu naseljava se i znatan broj Nijemaca, Madara, Židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Tako ovo hrvatsko podrucje postaje višenacionalno. Hrvatske zemlje su sada u sastavu habzburškog carstva. Carica Marija Terezija obnovila je 1745. godine slavonske županije, koje su pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom Madara.

Vukovar je sjedište velike Srijemske županije, koja se protezala izmedu Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, na zapadu do Osijeka, osim podrucja Vojne krajine.

Velike posjede u Slavoniji dobijaju ili kupuju feudalci. Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemacko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva. Filip Karlo Eltz nadbiskup u Mainzu i njemacki knez izbornik 1736. godine kupuje ovaj ogroman posjed s 35 naseljenih mjesta. Tijekom narednih stoljeca zemljišne površine su smanjene agrarnim reformama. Cijeli razvoj vukovarskog kraja sve do 1945. godine tijesno je vezan uz vukovarsko vlastelinstvo grofova Eltz.

U isto vrijeme ilocko vlastelinstvo drže kneževi Odescalchi. U 18. i 19. stoljecu Vukovar je imao znacajke administrativnog, gospodarskog, prometnog i kulturnog središta. Suvremenici ga smatraju "prijestolnicom Srijema". Vec na pocetku ovog razdoblja polovicu stanovnika Vukovara cine obrtnici i trgovci. Pucanstvo je izuzetno radino cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja. Roba se ladama otprema u podunavske zemlje. Rano su osnovane brojne cehovske organizacije koje štite obrtnike. U Vukovaru je središte trgovine za cijeli zapadni Srijem.

Vukovarski kraj ima izvanredne uvjete za agrarnu proizvodnju. Još krajem 19. stoljeca gotovo 80% pucanstva živi od zemljoradnje. Vlastelinstvo grofova Eltz uznapreduje proizvodnju, sto utjece i na mala seoska gospodarstva. Pored osnovne proizvodnje žitarica vinogradarstvo je važna gospodarska grana. Vukovarska i ilocka kvalitetna vina priznata su na svjetskim gospodarskim izložbama. U govedarstvo se uvode najbolje mlijecne pasmine, a ovdje su i cuvene ergele konja poznate u svjetskim razmjerima.

Od 1840. godine Vukovar je ukljucen u stalni parobrodarski promet na Dunavu. Od 1878. godine prikljucen Je na željeznicki promet. Vukovarska luka je najveca pretovarna luka u hrvatskim krajevima. Kao i u drugim hrvatskim, posebno slavonskim krajevima, u Vukovaru se sporo razvijala industrija. Intenzivnija primjena parnih strojeva je u drugoj polovici 19. stoljeca i to više u zemljoradnji nego u industriji. Na spori razvoj industrije utjece nedostatak kapitala. Štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. godine. Prvo veliko industrijsko poduzece Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. godine. Iz ovih pogona Vukovar dobija elektricnu energiju od 1909. godine.

Spori razvoj industrije utjece na mali porast stanovništva grada. Prema popisu pucanstva 1900. godine u Vukovaru živi 1/4 stanovništva vukovarskog kotara. Vukovar tada ima 10.400 stanovnika, od toga po nacionalnosti: preko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Madara, itd. Znacajniji industrijski objekti osnova su u razdoblju izmedu dva svjetska rata. Tvornica »Bata« u obucarsko-gumarskoj grani proizvodnje osnovana je 1931. godine. U isto vrijeme pocinju raditi u Vukovaru znacajni pogoni tekstilne industrije.

Industrijalizacija je utjecala na porast gradskog stanovništva, tako da Vukovar ima prema popisu pucanstva 1948. godine preko 17000 stanovnika. U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i administrativnom pogledu Vukovar se razvio u prosvjetno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljecu živjelo na europski nacin.

U 18. stoljecu u Vukovaru vec djeluju ranarnici, a lijecenjem se bave i neki franjevci. Prvi diplomirani lijecnik djeluje od 1763. godine, a ljekarna je otvorena 1791. godine. Krajem 18. stoljeca vladala je ovdje velika srijemska kuga. Prva mala bolnica otvorena je tek 1857. godine.

Vec od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pucko školstvo. Iz franjevacke škole razvila se pucka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemackom i madarskom jeziku. Šegrtska škola osnovana je 1886. a gimnazija 1891. godine.

U Vukovaru je osnovana tiskara 1867. godine i izdavala je prve vukovarske novine na njemackom jeziku »Der Syrmier Bote«. Kasnije je radilo više tiskara, a od brojnih novina isticale su se "Sriemski Hrvat« i »Sriemske novine«, koje su izlazile gotovo tri desetljeca na prijelazu u 20. stoljece.

Najstarija književna djela ovoga podrucja potjecu iz pera vukovarskih i ilockih franjevaca. Najpoznatiji književnici iz ovog kraja su Nikola Andric, Julije Benešic i Antun Gustav Matoš.

U Vukovaru su djelovali brojni likovni stvaraoci. Od starijih su poznati J. F. Mucke, F. K. Giffinger, a u 20. stoljecu gimnazijski profesori Dragan Melkus, Dragutin Renaric, Marijan Detoni, i drugi. Vukovar ima svog nobelovca Lavoslava Ruzicku. Roden je u Vukovaru 1887. godine, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine.

Vukovar je imao razvijen društveni život po uzoru na europska shvacanja. Samo u razdoblju do prvog svjetskog rata djelovalo je 30-tak društava. Pjevacka, citalacka, športska i potpomagajuca društva imala su svoje citaonice, organizirala koncerte i zabave. Društva su cesto bila organizirana na nacionalnoj osnovi. Prva predstava na hrvatskom jeziku održana je 1821. godine, bilo je to dramsko djelo gvardijana franjevackog samostana Grge Cevapovica. Najutjecajnije hrvatsko društvo je pjevacko društvo »Dunav«. U Vukovaru je 1922. godine otvoren Hrvatski dom, stjecište svih kulturnih zbivanja.

U razdoblju izmedu dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko podrucje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim velikosrpskim pritiskom. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko podrucje namjerno je cijepano. Intervencijama jugoslavenske državne vlasti se mijenjala sastav stanovništva. Površine dobijene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i opcenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Cak se i zapošljavanje u tvornicama vješto koristilo da se mijenja hrvatski znacaj vukovarskog kraja. Na pocetku ovog razdoblja u Vukovaru je vrlo snažan radnicki pokret, koji svoje uporište nalazi u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju u tadašnjoj jugoslavenskoj državi.

Pored svih pritisaka velikosrpske politike toga doba u Vukovaru je sacuvana snažna hrvatska nacionalna svijest i s olakšanjem je docekano osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine.

Na žalost, slijede tragicni dogadaji drugog svjetskog rata. Medunacionalni sukobi izazvani ranije sada se zaoštravaju i u Vukovaru. Grad nije pretrpio veca razaranja. Sastav stanovništva znatno se promijenio, posebno progonima Židova, Srba i antifašisticki orijentiranih Hrvata i iseljavanjem Nijemaca pred kraj i poslije rata.

Poslije 1945. godine u novoj jugoslavenskoj državi cijeli Srijem je odvojen od hrvatskih zemalja. Vukovarsko-ilocki kraj, ostao je u sastavu Hrvatske u administrativnom pogledu cinio je opcinu Vukovar.

U skladu sa socijalistickim sustavom izvršena je nacionalizacija vecine dobara i pretvorena u državno ili kasnije u tzv. društveno vlasništvo. U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Na žalost industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhicna. Godine 1990. od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji a samo 12% u poljoprivredi, u tzv. društvenom sektoru.

Vlast se u socijalistickoj Jugoslavenskoj državi krila iza komunisticke ideje i parole »bratstva i jedinstva«. Ustvari to je bila unitaristicka i velikosrpska vladavina. Na svim važnijim položajima u gospodarstvu, politici i upravi bili su uglavnom Srbi. Isticanje hrvatske ideje ili odlazak u crkvu donosili su progone. Hrvatski dom u Vukovaru djelomice je srušen i pretvoren u dom kulture, da mu se zametne trag. U hrvatskom gradu Vukovaru Hrvati su zapravo bili stanovnici drugog reda.

Vukovarski dani rata... Tijekom 1990. godine u republikama bivše Jugoslavije održani su višestranacki parlamentarni izbori. Prvi puta u dvadesetom stoljecu u Hrvatskoj osnovan je višestranacki sabor novoosnovanih gradanskih stranaka. Slicno se dogodilo i u drugim republikama osim u Srbiji gdje je na vlasti ostala komunisticka partija mijenjajuci svoj naziv u socijalisticka.

Novoosnovani višestranacki hrvatski parlament donosio je odluke o ukidanju komunistickih zakona, istovremeno garantirajuci svim stanovnicima Hrvatske ista gradanska i nacionalna prava u smislu najboljih primjera demokratske prakse.

Na temelju razradenog programa o Velikoj Srbiji koji svoje korijene vuce iz devetnaestog stoljeca pocinje propaganda o ugroženosti srpskog naroda i potrebi da svi Srbi žive u istoj državi. Srpsko pucanstvo, koje u ukupnom broju stanovnika Hrvatske cini 11 do 12%, uporno je plašeno pricama o ugroženosti Srba. U isto vrijeme Jugoslavenska narodna armija pretvara se u srpsku vojsku i u dogovoru sa srpskim vlastima naoružava ekstremisticki raspoložen dio Srba u Hrvatskoj.

Vukovar danas stoji razrušen, razaranje je imalo katastrofalne razmjere. Stambeni objekti i infrastruktura razrušeni, oprema je opljackana. Uništene su crkve i škole i vrijedni spomenici kulture: dvorac Eltz, zgrade opcine, gimnazije, crkve i samostan. Treba naglasiti da su svi spomenici kulture bili vidljivo oznaceni po medunarodnim normama. Uništena je i priroda. Porušeno je drvece sasjecene su vukovarske aleje i parkovi.

Sponzori

Contact Us

Podržavate li ulazak HR u NATO i EU?

Zrnca Mudrosti

Zrnca Gluposti

From Our Friends

Prijatelji

O Vukovaru

Vukovar – geografski polozaj i povijesne informacije

Osnovne karakteristike grada Vukovara

Povijest grada Vukovara